Što je središnji živčani sustav? definicija, funkcija i dijelovi

Što je središnji živčani sustav? definicija, funkcija i dijelovi
Što je središnji živčani sustav? definicija, funkcija i dijelovi

Нервная система за 10 минут

Нервная система за 10 минут

Sadržaj:

Anonim
  • Vodič za anatomiju središnjeg živčanog sustava (CNS)

Što bi trebali znati o središnjem živčanom sustavu (CNS)?

Slika funkcija središnjeg živčanog sustava

Središnji živčani sustav sastoji se od mozga i leđne moždine. Mozak ima središnju ulogu u kontroli većine tjelesnih funkcija, uključujući svjesnost, pokrete, senzacije, misli, govor i pamćenje. Neki refleksni pokreti mogu se pojaviti putevima leđne moždine bez sudjelovanja moždanih struktura. Leđna moždina je povezana s dijelom mozga koji se zove moždanog debla i prolazi kroz kralježnični kanal. Kranijalni živci izlaze iz mozga. Korijeni živaca izlaze iz kičmene moždine na obje strane tijela. Leđna moždina nosi signale (poruke) naprijed-natrag između mozga i perifernih živaca.

Cerebrospinalna tekućina okružuje mozak i leđnu moždinu, a također cirkulira unutar šupljina (zvanih ventrikula) središnjeg živčanog sustava. Leptomeningi okružuju mozak i leđnu moždinu. Cerebrospinalna tekućina cirkulira između dva meningealna sloja koji se nazivaju tvar pia i pahuljice (ili pia-arahnoidne membrane). Vanjski, deblji sloj igra ulogu zaštitnog štita i naziva se tvar od tvrdoće. Osnovna jedinica središnjeg živčanog sustava je neuron (živčana stanica). Milijarde neurona omogućavaju različitim dijelovima tijela da međusobno komuniciraju putem mozga i leđne moždine. Masni materijal zvan mijelin prekriva živčane stanice kako bi ih izolirao i omogućio živcima da brzo komuniciraju.

Mozak i Cerebrum

Slika dijelova mozga i mozga

Vrpca je najveći dio mozga i kontrolira dobrovoljne akcije, govor, osjetila, misao i pamćenje.

Na površini moždane kore nalaze se žljebovi ili nabori (zvani sulci), od kojih se najveći nazivaju pukotine. Neke pukotine odvajaju režnjeve.

Zavoji korteksa daju mu crvenu pojavu. Svaka slojevitost ograničena je s dvije sulice i također se naziva gyrus (gyri u množini). Mošnjica je podijeljena na dvije polovice, poznate kao desna i lijeva hemisfera. Masa vlakana koja se naziva corpus callosum povezuje hemisfere. Desna hemisfera kontrolira dobrovoljne pokrete udova na lijevoj strani tijela, a lijeva hemisfera kontrolira dobrovoljne pokrete udova na desnoj strani tijela. Gotovo svaka osoba ima jednu dominantnu hemisferu. Svaka je hemisfera podijeljena na četiri režnja ili područja koja su međusobno povezana.

  • Prednji režnjevi nalaze se u prednjem dijelu mozga i odgovorni su za dobrovoljno kretanje te, putem svojih veza s drugim režnjevima, sudjeluju u izvršavanju uzastopnih zadataka; govorni izlaz; organizacijske vještine; te određene aspekte ponašanja, raspoloženja i pamćenja.
  • Parietalni režnjevi nalaze se iza frontalnih režnja i ispred okcipitalnih režnja. Oni obrađuju osjetilne informacije poput temperature, boli, ukusa i dodira. Uz to, obrada uključuje informacije o brojevima, pažljivosti prema položaju nečijih dijelova tijela, prostoru oko nečijeg tijela i nečijem odnosu prema ovom prostoru.
  • Vremenski režnjevi nalaze se na svakoj strani mozga. Oni obrađuju memoriju i slušne (slušne) informacije i funkcije govora i jezika.
  • Okcipitalni režnjevi nalaze se na stražnjem dijelu mozga. Oni primaju i obrađuju vizualne podatke.

Korteks, koji se još naziva i siva tvar, najesen je vanjski sloj mozga i pretežno sadrži neuronska tijela (dio neurona u kojem se nalazi stanično jezgro koje sadrži DNK). Siva tvar aktivno sudjeluje u pohrani i obradi informacija. Izolirana skupina tijela živčanih stanica u sivoj tvari naziva se jezgrom (da bi se razlikovala od stanične jezgre). Stanice u sivoj materiji šire svoje izbočine, nazvane aksoni, na druga područja mozga.

Vlakna koja napuštaju korteks radi provođenja impulsa prema drugim područjima nazivaju se eferentna vlakna, a vlakna koja se približavaju korteksu iz drugih područja živčanog sustava nazivaju se aferentna (živci ili putovi). Vlakna koja idu od motoričkog korteksa do moždanog stabla (na primjer, bazeni) ili leđne moždine dobivaju naziv koji uglavnom odražava veze (to jest kortikopontinski trakt za prvi i kortikospinalni trakt za drugi). Aksoni su okruženi svojim potezom izvan sive materije mijelinom, koji ima blistav bjelkasti izgled i tako nastaje pojam bijela tvar.

Kortikalna područja dobivaju svoja imena prema svojoj općoj funkciji ili nazivu režnja. Ako je zadužen za motoričku funkciju, područje se naziva motorni korteks. Ako je zaduženo za osjetilnu funkciju, područje se naziva senzornim ili nekim estetskim korteksom. Kalkarin ili vidni korteks nalazi se u okcipitalnom režnjevu (također se naziva okcipitalni korteks) i prima vizualni ulaz. Slušni korteks, lokaliziran u temporalnom režnja, obrađuje zvuk ili verbalni unos. Poznavanje anatomske projekcije vlakana različitih trakta i relativni prikaz područja tijela u korteksu često omogućuju liječnicima da ispravno pronađu ozljedu i njenu relativnu veličinu, ponekad s velikom preciznošću.

Središnje strukture mozga

Slika dijelova mozga i mozga

Središnje strukture mozga uključuju talamus, hipotalamus i hipofizu. Hipokampus je smješten u temporalnom režnjevu, ali sudjeluje u obradi pamćenja i osjećaja i međusobno je povezan sa središnjim strukturama. Ostale strukture su bazalni gangliji, koji se sastoje od sive tvari i uključuju amigdalu (lokaliziranu u temporalnom režnja), kaudata jezgra i lentikularno jezgro (putamen i globus pallidus). Budući da su kaudati i putamenovi slični strukturno, neuropatolozi su za njih skovali kolektivni pojam striatum.

  • Talamus integrira i prenosi osjetilne informacije u korijen parietalnih, temporalnih i okcipitalnih režnja. Talamus je smješten u donjem središnjem dijelu mozga (to jest gornjem dijelu mozga) i smješten je medijalno do bazalnih ganglija. Mozgalne hemisfere leže na talamu. Ostale uloge talamusa uključuju kontrolu motora i memorije.
  • Hipotalamus koji se nalazi ispod talamusa regulira automatske funkcije poput apetita, žeđi i tjelesne temperature. Također izlučuje hormone koji stimuliraju ili suzbijaju oslobađanje hormona (na primjer, hormoni rasta) u hipofizi.
  • Hipofiza se nalazi u dnu mozga. Hipofiza proizvodi hormone koji kontroliraju mnoge funkcije drugih endokrinih žlijezda. On regulira proizvodnju mnogih hormona koji imaju ulogu u rastu, metabolizmu, seksualnom odgovoru, ravnoteži tekućina i minerala i reakciji na stres.
  • Klijetke su šupljine cerebrospinalne tekućine u unutrašnjosti moždanih hemisfera.

Baza mozga

Slika dijelova mozga i mozga

Baza mozga sadrži mozak i mozak. Te strukture služe složenim funkcijama. Ispod je pojednostavljena verzija ovih uloga:

  • Tradicionalno je poznato da mozak kontrolira ravnotežu i koordinaciju i doprinosi stvaranju mišićnog tonusa. No u novije vrijeme postalo je očito da mozak igra raznovrsnije uloge, poput sudjelovanja u nekim vrstama memorije i vršenja složenog utjecaja na glazbene i matematičke vještine.
  • Braintemat povezuje mozak sa leđnom moždinom. Uključuje srednji mozak, potkoljenice i duguljastu medulu. To je kompaktna struktura u kojoj više puteva prolazi od mozga do leđne moždine i obrnuto. Na primjer, živci koji nastaju iz jezgara kranijalnih živaca uključeni su pokretima očiju i izlaze iz mozga na nekoliko razina. Oštećenje moždanog debla može stoga utjecati na brojne tjelesne funkcije. Na primjer, ako je kortikospinalni trakt ozlijeđen, dolazi do gubitka motoričke funkcije (paralize), a može ga pratiti i drugi neurološki deficit, poput poremećaja pokreta oka, koji se odražavaju na ozljede kranijalnih živaca ili njihovih putova u mozgu,
    • Srednji mozak nalazi se ispod hipotalamusa. Neki kranijalni živci koji su također odgovorni za kontrolu očnih mišića napuštaju srednji mozak.
    • Punat služi kao most između srednjeg mozga i obdužnice medulje. U loncu se nalaze i jezgre i vlakna živaca koji služe za kontrolu očnih mišića, snagu mišića lica i druge funkcije.
    • Oblongata medule je najniži dio moždanog debla i međusobno je povezana sa cervikalnom moždinom. Oblongata medule također pomaže u kontroli prisilnog djelovanja, uključujući vitalne procese, kao što su otkucaji srca, krvni tlak i disanje, a nosi kortikospinalni (tj. Motorički rad) trakt prema leđnoj moždini.

Periferni živčani sustav

Nervna vlakna koja izlaze iz mozga i leđne moždine postaju dio perifernog živčanog sustava. Kranijalni živci izlaze iz mozga i funkcioniraju kao periferni posrednici živčanog sustava mnogih funkcija, uključujući pokrete očiju, jačinu i osjet lica, sluh i okus.

Optički živac smatra se kranijalnim živcem, ali općenito je zahvaćen bolešću središnjeg živčanog sustava poznatom kao multipla skleroza, pa se, zbog ovog i drugih razloga, smatra da predstavlja proširenje aparata središnjeg živčanog sustava koji kontrolira vid, U stvari, liječnici mogu dijagnosticirati upalu glave optičkog živca pomoću oftalmoskopa, kao da su oči te osobe prozor u središnji živčani sustav.

Korijeni živaca napuštaju kičmenu moždinu do izlaza između dvaju kralježaka i nazivaju se prema segmentu leđne moždine iz kojeg potiču (cervikalni korijen osam živaca proizlazi iz segmenta vratne kralježnice osam). Korijeni živaca nalaze se sprijeda u odnosu na pupkovinu ako su eferentni (npr. Nose ulaz prema udovima) ili stražnji ako su aferentni (na primjer, prema moždini).

Vlakna koja prenose motorički unos u udove i vlakna koja donose osjetilne informacije iz udova u leđnu moždinu rastu zajedno i tvore miješani (motorni i senzorni) periferni živac. Neki korijeni ledvenih i sakralnih živaca kreću se dugim putem prema dolje u kralježničnom kanalu prije nego što izađu u snopu koji nalikuje konjskom repu, otuda i njegovo ime, cauda equina.

Leđna moždina je također pokrivena, poput mozga, materijom pia i membranama arahnoida. Cerebrospinalna tekućina cirkulira oko pia i ispod vanjskog arahnoida, a ovaj prostor nazivamo i subarahnoidnim prostorom. Korijeni cauda equina i korijena koji čine živčane korijene iz viših segmenata okupani su u cerebrospinalnoj tekućini. Dura okružuje pia-arahnoid leđne moždine, kao što to čini i za mozak.

U gore navedenom sažetku pojednostavljena je neuroanatomska osnova za više moždanih funkcija. Dobar primjer je neuroanatomski supstrat za rad memorije. Oštećenja na više područja mozga mogu utjecati na pamćenje. Tu se ubrajaju strukture poput frontalnog i temporalnog režnja, talamusa, moždanog lima, putamenova, tijela mamilarija i forniksa, te zamota iznad corpus corpusa, zvanog gyus cingulate. Te su strukture varijabilno uključene u složene procese kao što su pohranjivanje, obrada ili pronalazak sjećanja.

Leđna moždina

Slika dijelova kičmene moždine

Leđna moždina je produžetak mozga i okružena je tijelima kralježaka koji tvore kralježnični stup (vidi Multimedijsku datoteku 3). Središnje strukture leđne moždine sačinjene su od sive tvari (tijela živčanih stanica), a vanjska ili okolna tkiva sačinjena su od bijele tvari.

Unutar leđne moždine nalazi se 30 segmenata koji prema svom položaju pripadaju 4 segmenta (cervikalni, torakalni, lumbalni, sakralni):

  • Osam cervikalnih segmenata: Oni prenose signale od ili do područja glave, vrata, ramena, ruku i ruku.
  • Dvanaest torakalnih segmenata: Oni prenose signale s ili na dio ruku te prednje i stražnje područje prsnog koša i trbuha.
  • Pet lumbalnih segmenata: Oni prenose signale od ili do nogu i stopala te do nekih zdjeličnih organa.
  • Pet sakralnih segmenata: Oni prenose signale od donjeg dijela leđa ili stražnjice, zdjeličnih organa i genitalija, te nekih područja u nogama i stopalima.
  • Koccigealni ostatak nalazi se na dnu leđne moždine.